Naslijedio sam manji iznos i prva mi je misao bila otplatiti dio stambenog kredita. Logika je bila jednostavna: manje duga, manje kamata. No prije nego što sam to napravio, napravio sam izračun koji je pokazao drukčiju sliku.
Što je izračun sadržavao
Uzeo sam preostali saldo kredita, kamatnu stopu, preostali rok i naknadu za prijevremenu otplatu definiranu ugovorom. Naknada je iznosila 1% od iznosa koji se prijevremeno otplaćuje, što je u mom slučaju bio konkretan iznos koji je trebalo uključiti u analizu. Uz to, kredit je bio u fazi otplate u kojoj se već plaća pretežno glavnica, a ne kamate.
Alternativa koja se pokazala boljom
Usporedio sam trošak kamata koje bih platio do kraja roka s naknadom za prijevremenu otplatu i prinosom koji bih ostvario ulaganjem istog iznosa u oročenu štednju s fiksnim prinosom. Razlika nije bila velika, ali je bila jasna: prijevremena otplata nije bila financijski opravdana u toj fazi kredita.
Odluka da se ne djeluje bila je rezultat analize, ne inercije. Kontrola kreditnih obveza ponekad znači prepoznati kada je bolje ne mijenjati ništa, a ne samo kada treba reagirati.